i rekla sam..."ti auguro tutto il meglio"...misleci nesto sasvim suprotno..
desi se nekad, u nekom prechudnom trenutku da se sve preokrene i okrene..i zaboli te dusha.ajde dobro, bez bjezanja..zaboli me dusha.a samo patatina zna taj bol.bol kad za nekoga zelis promjeniti svijet, kad bojash neumorno pink bojom cijeli univerzum samo da bi se neko nasmijao..ili bar da taj neko ne bi imao taj prazan pogled...kad pravish rezervu teglica samo da bi ih imao uvijek uvijek kad toj nekoj tvojoj polovini, ili cetvrtini, bude trebao josh jedan zracak sunca u prehladnom igloo-u mase...kad uradish ama bash sve sto je izvodljivo..i onda otkrijesh..TUP...BOOM...padne ti na glavu...otkrijesh neshto u shta ne mozesh, ne zelish da vjerujesh...i nastupa fizicki shok..tresesh se i u sebi svjetlosnom brzinom ponavljash "vaffanculo!" neumorno brzo, konacno.zelish da svi odu..a u stvari samo odlazish ti..iz te bajke da je uvijek sve ok i da to sve zaista postoji...
i am afraid.
da sam opet povjerovala u neshto...neshto...jako jako daleko.
nek prodje ovaj dan.
sutra cu da kupim cipele u rumors.mozda.