situazione paco! o just must be?

present has became past.
26. maj je, oko mene magla. nisam u Londonu, tamo je neko drugi. u nekoj sam situaciji koja se ne moze definisati..pocetak nostalgije mozda. mozda i ne. previse klasicnih poteza koji moju inspiraciju svode na nulu. gomila praznih pitanja ciji odgovori leze u neprihvatanju stvari. teorijski ovo je najbolji period da se raskine, dolazi ljeto, a sunce i more su jedini potrebni ingredienti za svaku dobru pricu. prakticno ne znam. brojevi opet u igri. zaboravljeni hedonizam i iznenadjeno uzivanje u tome sto me ne zabavljaju vise neke stvari. sve prodje. bas kao sto mi je rekao moj ex, koji je sada dio moje sadasnjosti s promjenjenom ulogom. ili kao sto je negdje naslucivao moj decko, koji je sada moj ex. dodijela etiketa. vjerujem da sam ja posljednja 2 dana bila obljepljena pridjevima i atributima sa svih strana.
isn't funny how we don't speak the language of love?

patatina e delusione.

eh già...
danas sam dobila prvu cartolinu s natpisom u mnozini..."pozdrav tebi i a." i ma koliko me nasmijalo...morala bih priznati da mi se i nije bas dopalo.mozda zato sto negdje u dubini mi nikad nije prijalo da MI zamjeni moje velicanstveno JA.zvucalo mi je kao "in ommaggio"cijeloj situaciji.a MI ne volimo "situacije in ommaggio"!a posljednjih dana i nije da su neke situacije u igri.ne znam ni da li ima igre.mozda je samo jos jednom neko u prolazu stisnuo "pausa" i otishao da kaki.i tako se blokiralo sve.jedan punto di vista tog MOG "MI" je otisao na vacanze.6 dana idile.ja se samo izjedam ljubomorom, ali otici cu i ja.pa ce opet biti JA.bez ikakvih polovina na horizontu.mozda samo MI u mansardi.cekajuci mansardu...i tako prolazeci svakodnevne navike, maccellaio me pozvao da izadjemo ja&on ove sedmice.kad bi samo znao da moj EGO to ne bi mogao dopustiti ni u shali.slushajuci konferenciju o tendencijama i novim modnim osvajanjima zime 2010. konacno se kempovski definisao pojam u mojoj glavi "GENERAZIONE SNOBAL!" o cazzo..osjetila sam da pripadam, da konacno pripadam nekom konceptu neceg sto se mozda i moze ostvariti.za 2 godine.strpljivo...CAZZO CAZZO CAZZO...samo je cekanje svuda.jedan od najpateticnih osjecaja, generalno autoizjedanje.patatina je izasla iz neke price koja je trebala biti jedna od onih super cool bestselera 21.vijeka, ali...je samo jedna od onih prica gdje nesebicno postoji to ALI. e che possiamo fare?mica è la colpa nostra perchè questo è un paese di merda!...histericno odbacivanje svojstvenog egoizma i neprihvatanje tudjeg sjaja.oh, ljudskosti...dokle tvoja glupost moze ici?

pa on je....

75min :42 sec razgovora je cini vratilo planetu u standardnu orbitu (neminovno izbjegavam upotrebu rijechi "normalno" u svakodnevnim emotivnim stanjima).
lagano..dotakli smo SECONDO PIANO i ustanovili da nas banalnost moze zabaviti do besvjesti.
cekamo mansardu i u njoj uzinu za cijelu druzinu.

PATATINA, PA ON JE SELJAK ?!

volim te.

bella merda..

patatina, ono sto bi u stvari bilo najefikasnije rjeshenje je zaista da sve posmatramo kao coffee break, kako smo to uvijek i radile..starbucks coffee, da ne bi bilo komercijalne zablude (jer ne praktikujemo turske kafe, samo turska kupatila!).zivimo u zemlji visoko kvalifikovanog proizvoda analnog otvora.tj.SRANJA.gdje su se ljudi navikli na to kao na NSS (normalno stanje stvari) i ne razlikuju nista.povrshnost na policama svakidasnjice, a na licima bezlicnost "made in italy".a opet, fuckin' smo se italijanizovale po nekim pitanje.pa izadjemo i placamo svak svoju caipirosku, a buono spesa u supermaketu podijelimo (ravnopravno!) na dva.i onda napravimo taj blagi osmjeh, koji ne znaci ama bas nista, sem mozda u nekim situacijama "sjajno-odvratno".bipolarnost nashe egzistencije.ovom prilikom javno saljem sve u pm.blog ne bi trebalo da promovishe ovakve aktivnosti, ali ovo je prostor NNSS (nasheg normalnog stanja stvari) i vjerujem da se patatina nece ljutiti.mozda ce se samo popeti na neki nadrealni spomenik, i oponashati urlik munka radi ciste zabave. oh...sve me opet samo smorilo.