Nedostaje poezija

Prvi sledeci let... od neba smo krali, ljubav glupu sebicnu, sebi smo dali...
Eh da... prvi sledeci let iz Crne Gore za Milano je moj. Mozda cu i biti sama u avionu posto je to ujedno i poslijednji let. A bash sam se radovala... embraeru 195, cak sam razmisljala i da zivim u Milanu, srcu mode. Gotovo sa tim. Ukida se jos jedna linija za Italiju... i sve smo dalje, umjesto blize.
Zelim nam samo jos malo vishe teglica, malo vishe poetike, a nekako osjecam da smo blizu, da je to to... samo da fali taj tocco finale. Nadam se, a nada znaci mnogo.
Uvijek promisli da postoji neko ko te, iskreno, cisto, vedro i veselo voli.
Nasmjeshi se. Sada.