"La situazione e' sempre grave, ma non seria."
Odlicno. Konacno se ohrabri i postavi pitanje, konkretno: "cemu ovaj fakultet ako nema posla u svijetu pozorista i ako ce vishe od polovine studenata biti disocupato, ako svakog dana kada kaze cime se bavi, koji fakultet uci, ljudi naprave neprijatnu grimasu" konstatuje, da je situacija u Italiji vishe nego depresivna i kada konacno postavi shah mat pitanje- dobije shaljivi odgovor. Kritiku. Dobije kritiku od nekoga ko misli da ONA vrijedja, a ne da SAMO KONSTATUJE i na kraju dobije pohvale... i "sono assolutamente d'accordo con Lei"
Ponekada nije vazno cime se bavish, koliko ti to prija ili ne, koliko te to cini srecnim, materijalno zadovoljnim... ponekada je samo bitno da li si u tom percorsu naletio na pravu osobu, na srodne dushe. Na nekog ko RAZUMIJE.
Danas je bash htjela da prica sa tim nekim ko razumije, ali su je iscrpile italijanske cozze, oni koji misle da ih uvijek nesto kritikujes, koji se ne mire sa cinjenicama, sa tim KAKO STVARI STOJE. Tako ... nije mogla, nije vishe imala ni jedan neuron za one koje iskreno voli. Srucila se u krevet, sa mislju kako je situacija ipak i previshe OZBILJNA, ali neki ljudi to jednostavno ne prihvataju.
Ipak bio je to izuzetan dan. Take care, talk to you soon.
9.3.09
Iscriviti a:
Commenti sul post (Atom)
Nessun commento:
Posta un commento